Tuesday 5 July 2011

Duž crvene linije

The Spirit Of America bi u mojoj mašti prvo bio povezan sa imenom nekog luksuznog broda koji bi krstario Atlantikom izmedju Dovera i Njujorka. Možda i postoji, nisam proveravala, tek ovaj slogan krasi registarske tablice automobila u Masačusetsu, jednoj od 6 država živopisne Nove Engleske. A vikend pred Dan nezavisnosti bio je idealan za obilazak Bostona, jednog od najstarijih gradova SAD-a, gde je, uglavnom, cela američka igranka i počela. Jer, kada su ga u 17. veku osnovali Puritanci, Boston je nekako ispadao mesto za najznačajnije odrednice američke istorije, te ovaj slogan gore i te kako opravdava svoje postojanje. 

Na prelepi park Boston Common, najstariji u zemlji, naslanja se vrlo simpatičan kraj grada pod imenom Beacon Hill - uske ulice sa džordžijanskim spojenim kućama od crvene cigle i isto tako popločanim trotoarima. Sitne muškatle i drugo šareno cveće krase prozore i ulaze domova danas najpoželjnijeg i kažu, najskupljeg kraja Bostona, koji može da se pohvali zvučnim imenima svojih stanovnika - nekada su ovde živeli književnici Luiza Mej Alkot, Robert Frost i Silvija Plat, revolucionari Džon Henkok i Pol Rever, političari Ted Kenedi i Džon Keri, pevač Dejvid Li Rot, glumica Uma Turman. Sve odiše svežinom, hladovinom, mirom i čistoćom, od masivnih lakiranih vrata i uglancanih mesinganih brojeva na njima, do niskih ograda od kovanog gvoždja i rozeta okačenih o njih u čast 4. jula. Ovaj kraj je domaćin snimanja popularne serije osamdesetih Kafić u zdravlje (Cheers), koji zaista postoji, i ispred koga neretko čeka red bilo za piće, bilo samo za slikanje. A u podnožju ovog simpatičnog brda koje neodoljivo podseća na Dorćol kada bi u beogradskoj vlasti bilo malo više pameti, nalazi se ulica Čarls, gde se ujutru može jesti predivno francusko pecivo u kafeteriji Café Vanille, a uveče uživati u najsvežijoj sabljarki koja se topi u ustima.

Imperativ za ozbiljan obilazak Bostona je svakako Freedom Trail, Staza slobode, putanja koja će vas savršeno upoznati sa kolonijalnim i revolucionarnim nesledjem ovog grada i počinje baš na Beacon Hillu-u. Duž staze se nalazi dvadesetak istorijskih spomenika kojima je pokriveno oko dva i po veka najznačajnije američke prošlosti. A da turisti ne bi lutali, staza je obeležena crvenom linijom - farbom na betonu ili crvenom ciglom umetnutom medju betonske ploče.

State House bila bi prva tačka na crvenoj liniji, kao sedište vlade države Masačusets. Velelepno zdanje iz 18. veka krasi kupola presvučena 23-karatnim zlatom. Razlog za ovakav luksuz je nepoznat, osim što je originalna drvena kupola prokišnjavala, pa je bila obložena bakrom, a zatim i zlatom. Kao i ostale, skromnije kuće u kraju, i ova ima fasadu od crvene cigle i kolonadu od belih stubova. A odmah iza ugla nalazi se crkva u ulici Park, čiji je toranj od 65 metara nekada bio putokaz namernicima iz daleka. U ovoj crkvi su se održavale prve propovedi protiv ropstva već tridesetih godina 19. veka.

Nekada drvena, a danas kamena Kraljeva Kapela osnovana u 17. veku, prva je anglikanska crkva u Novoj Engleskoj za vreme vladavine Džemsa II. Iza nje se nalazi groblje na kome su sahranjeni mnogi slavni bostonci, medju kojima i Meri Čilton, prva žena koja je kročila na tle Nove Engleske. Nekoliko desetina metara dalje je stara zgrada opštine, odnosno mesto prve državne škole u Americi, osnovane 1635., u čijem se senovitom dvorištu nalazi bronzana statua Bendžamina Frenklina. Na istom mestu je zanimljivo videti i bronzanu statuu magarca koji predstavlja Demokratsku partiju, a nasuprot nje otiske stopa sa par slonova na djonovima i natpis "Stati u opoziciju."

Old South Meeting House je bila najveća gradjevina u kolonijalnom Bostonu, podignuta dvadesetih godina 18. veka, a kasnije poznata po organizaciji protesta koji su doveli do čuvene Bostonske čajanke 1773. god. A medju nekoliko staklenih oblakodera koji dirljivo podsećaju na Beogradjanku, čuči još uvek Old State House, sedište Britanske vlasti sve do revolucije. Baš je sa balkona ove zgrade prvi put pročitana Deklaracija o nezavisnosti 1776. god.

Umorne turističke nogice mogu se odmoriti uz espreso i kanole u nekom od kafea nadomak pijace Fanej Hol, na čijem se krovu nalazi skakavac-vetrokaz, koji je služio kao kviz-pitanje za britanske špijune tokom rata 1812. god.: Šta se nalazi na krovu Fanej Hola? A Pol Rever je itekako umeo da nanjuši Britance tridesetak godina ranije i da kao ponoćni jahač upozori revolucionare na njihov dolazak. Njegova kuća, najstarija u Bostonu, sagradjena 1680. god., pretvorena je danas u muzej. Pol Rever je bio i zvonar Stare Severne crkve, čiji su zvonik uragani rušili u dva navrata.

Preko reke Čarls nalazi se Čarlstaun, gde se uz 294 stepenika penjete na Banker Hil. Ovde se 1775. vodila prva velika bitka američke revolucije. Zbog nedostatka municije, naredjenje je glasilo - Ne pucajte dok im ne vidite beonjače! Kolonisti nisu tada pobedili Crvene mundire, ali su dokazali da su dostojan protivnik, s obzirom da je na britanskoj strani poginula trećina vojnika. Obelisk od 67 metara podignut je na ovom brdu u ime ovog istorijskog dogadjaja. A da su kolonisti bili ozbiljni po svim pitanjima ratovanja govori i ratni jedrenjak USS Constitution, jedan od 6 brodova Džordža Vašingtona, porinut već 1797. god. Tada je imao posadu od 500 članova, mogao da plovi brzinom do 13 čvorova i nosio 60 topova.

I kada se vratite nazad preko mosta, poseta ulici Hanover nameće se sama po sebi. Sledi zasluženi ručak u gastronomskom raju italijanskih restorana. Ovaj bostonski Little Italy bruji još od jutra, a u vreme ručka vreva dostiže kulminaciju - u restoranima Villa Francesca, Lucca, Toscano, poziraju jastozi i hobotnice na mlevenom ledu, a i miris lazanja vam savršeno otvara apetit. Restoran Saraceno je otvoren prema ulici, a ako nema mesta, odvešće vas u hladovinu podruma koji je dekorisan tako da podeća na privatne odaje rimskih bogova, gde ćete se okrepiti uz sveže morske plodove i hladno belo vino, uz šuštanje fontane i diskretne zvuke operskih arija. Na kafu i kolače smo prešli tridesetak metara dalje, u Café Vittoria - nestvarno lagana pena kapućina i voćni tartovi u ambijentu starih memorabilija o gostima ovog kafića.

Ako vam je ostalo snage, ručak se može prošetati po staroj luci, pored vode, i ako niste umorni od istorije, možete pročitati da je ovde bio epicentar pomorske ekonomije Novog sveta. Još uvek se mogu videti stubovi nekadašnjeg pristaništa i zamisliti kako je to izgledalo kada se pre 250 godina, baš ovde, stvarala Amerika.

1 comment:

  1. Toliko si lepo opisala Boston i pocetak Americke istorije...kao da sam i ja bila deo toga, toloko sam se uzivela u tekst!

    ReplyDelete