Friday 10 December 2010

Professor Satch

Ima danas virtuoza na gitari ovih i onih; ima ih koje otkrivam preko ludog Vlade Džeta koji ih na dvesta-dvojci pušta u pola pet ujutru (sva sreća da je to pristojno vreme ovde, inače bi moja muzička gitarska kultura ostala uskraćena za neka kvalitetna imena iz istog žanra); ali tek poneko, na mišiće, može da se pohvali terminom Joe Satriani. Kažem namerno "termin", a ne ime, jer je taj čovek jednostavno institucija. Satriani može da bude jedinica mere, škola, civilizacija. Već dve decenije Profesor Satch radi na svom jedinstvenom, istraživačkom gitarskom stilu. U muzičkom katalogu ima preko 20 albuma i DVD-a, što studijskih, što koncertnih.

Dva sata trajao je Satrianijev performans u Massey Hall-u u Torontu 8. decembra uveče. Od kompozicija sa albuma Surfing with the Alien, sve do Black Swans and Wormhole Wizards. Satriani i bend (bass, ritam-gitara, klavijature i bubnjevi) otvorili su koncert sa Ice 9 uz zvučno odobravanje publike, a zatim tokom cele večeri tako prašili da smo samo mogli da sedimo otvorenih usta i ježimo se od onog što čujemo i vidimo. Impresivno je kada se Satriani sluša kod kuće, ali je zapanjujuće gledati ga šta radi tokom dva sata na gitari (na nekoliko gitara) sa svojim potpisom.

Slušati ovakvog instrumentalistu može da bude prilično zbunjujuće, čini mi se, ako sami ne svirate gitaru. Jer vam, kao meni, stvari često liče jedne na druge. Set-lista je na koncertu bila, po meni, genijalno smišljena, jer su se, jedna za drugom redjale dosta različite kompozicije, a opet se lepo uklapale jedna u drugu, War, pa Premonition, a zatim Satch Boogie...

Glupo bi bilo zameriti mu bilo šta, a sa moje strane čak i komentarisati tehniku o kojoj nemam pojma. Satriani može da se igra, da svira zubima, da prebaci gitaru iza ledja ili iznad glave i tako svira, ili solira sa obe ruke. Promenio je nekoliko gitara, pokazao nam da svira i akustičnu, a na poslednjoj stvari smo saznali da ume i da zapeva.

Sâm stejdž je izgledao jednostavno, tri ekrana postavljena iza benda prikazivala su uglavnom šarenu vektorsku grafiku, a tokom Satch Bogie prolazile su slike spota te pesme, sa kraja osamdesetih (Satriani je nekad imao kosu :))

Koncert je u svakom slučaju bio za pamćenje. Massey Hall istina nije bio pun, ali je i razumljivo kada se uzme u obzir da Satrianija sluša prilčno probrana publika. Ako profesor sa tamnim naočarima bude opet svraćao, sigurno ću opet otići da ga čujem.