Friday 7 August 2009

Njujork neobavezno

Nisam ja od onih turista koji obavezno moraju da vide svaki spomenik, udju u svaki muzej i obidju sve sto je u domaćem zadatku posete nekog novog grada. Pre sam za ono opipavanje pulsa i stapanje sa okolinom. Šetanje, višesatno sedenje po baštama restorana ili trgovima gde je velika cirkulacija ljudi, i jednostavno posmatranje. Po principu - kada si u Rimu, radiš ono što i Rimljani.

I zato kada u Njujorku počne da pada kiša, pobegneš u prvi Starbucks. Čuvena njujorška kiša i kafić koji ne može da se promaši, jer se bar u Njujorku saplićeš o njih. Nema veze što nisi ljubitelj kafe iz kartonske čaše i razvodnjenog voćnog frapea, ali kad si već tamo... U seriji Seks i grad, Keri drži u ruci njihovu kafu u tri od četiri scene. A sve blizu Valdorf-Astorije na Park Aveniji. Smejali smo se da smo baš i u taj Teslin hotel mogli da pobegnemo, on je tamo živeo, verovatno rado primaju Srbe itd. Nismo imali strpljenja da sačekamo da njujorski-kratki-letnji-pljusak-od-preko-sat-vremena prestane, pa pretrčasmo do Pete avenije, pravo u robnu kuću Saks. E ono što mi se svidja u Americi je što tamo Šanelov kaput od 7000 dolara stoji slobodno na ofingeru u radnji, pa možeš da ga pipneš, probaš, šepuriš se u njemu koliko hoćeš... što je u Evropi nezamislivo. Yves Saint Laurent cipele od 2000 nisu u staklenoj vitrini kao u muzeju - ako se na polici zatekao tvoj broj, niko ti ne brani da ih probaš.I nije bitno što smo u Saks ušli poklisli kao miševi, niko nas nije gledao prezrivo ni popreko. Ostali posetioci ove luksuzne robne kuće su ionako ličili na nas.

Kišica je još pomalo curila kada smo izašli iz Saksa, pa se katedrala Svetog Patrika zgodno namestila u blizini. Predivna neo-gotska gradjevina iz 19. veka, omiljena za snimanje i kod holivudskih filmadžija, još je lepša iznutra. I nije zabranjeno slikanje. Vitraži radjeni širom sveta, sklupture, dva para orgulja sa zapanjujućim brojem od ukupno 9 838 cevi, jednostavno izazivaju divljenje.

Sunce se probilo u vreme kasnog ručka, pa smo u potrazi za kvalitetnom nedeljnom hranom slučajno nabasali na Molyvos, grčki restoran na 7. aveniji, izmedju 55. i 56. ulice. I to nije bila adaptacija za američko tržište, već pravo, ukusno kao-da-si-u-Grčkoj uživanje u musaki, pečenoj piletini sa ruzmarinom i limunom, baklavi i bugaci, a na pitanje da li kuvaju grčku kafu, konobar se samo nasmejao naivnim turistima - Naravno, pa vi ste u grčkom restoranu! Hm, Toronto ima mnogo toga da nauči od Njujorka.

A posle nedeljnog ručka pravi njujorčani bi sigurno izašli u šetnju Central parkom. Koji kao i svaki park baš lepo miriše posle letnjeg pljuska. Staze po kojima Beverli Dandjelo jaše konja u filmu Kosa, sada su asfaltirane. Na klupama se okupljaju muzičari, bubnjari, svet zastaje da ih sluša, poneko usput odigra kako ume. Pored malog jezera foto-seansa mladenaca. Ljudi sede na klupama, upijaju blagu toplinu zalazećeg sunca. Jedan zagrljeni par nam prilazi, ona u maloj crnoj haljini i na previsokim štiklama, on je pridžava oko struka: Slikajte nas, mi smo vrlo poznati u ovom gradu! Smejemo se i slikamo ih. To je Njujork.

I onda polako, Leksington avenijom ka jugu, pored radnji u kojima obično pazari gore pomenuta Keri. Nedelja je, sve je zatvoreno, ali je na Tajms Skveru uvek živo. Otvaraju se pozorišta, trube taksisti, galame motocikli. Mirišu hot-dogovi uličnih prodavaca. Du-dum, du-dum, du-dum... Njujork stvarno pulsira, 24 sata dnevno.